Ha ha…. Znam..
odma te pomislili na gluposti…. Nije da vam nije
svojstveno al ono, napisat se moralo. Bez brige.
Nećemo tražiti izgubljene đukce ili odbjegle
krave Šarulje. Nećemo izražavati potrebe starih
prdonja od 70 i kusur godina za mlađahnim
gologuzim čistačicama da im peru stare sokne.
Niti izjavljivati ljubav na srcedrapateljski,
razvodnjeni način. Nećemo ni prodavat drva (nažalost),
aute, motore, rabljene vibratore, ukiseljeno
zelje i usmrđene punice kojima još samo usta
rade. Možda bi mogli ponudit na prodaju malo
zdravog smijeha al to bi vam rađe poklonil i
ovaj tjedan umjesto da vam ga prodajem. Jer s
obzirom kak sve ide k vragu, ne bi bilo pošteno
od mene da vas još i za to pljačkam kad vam tak
i tak kradem dragocjeno vrijeme dok čitate ovo
:)
Oglašavamo, u biti, da tražimo Poštenje.
Izgubilo se negdi u procesu privatizacije. Ko da
je u zemlju propalo i niko ga više nemre najti.
Tražimo i Demokraciju koja je pobjegla negdi
podvijena repa prije nego je pošteno i
zakoračila k nama. Usput, kad se već traži,
mogli bi prijavit da smo izgubili dijelove
Hrvatske zemlje. Došli neki strikoji izvana,
stavili pod ruku i nema ih više. Izgubili smo i
preko nekoliko dobrih tvornica, usput i na
tisuće radnih mjesta, koje više nisu tam gdi su
prije stajale. U svom tom gubljenju nestalo je i
stotinjak ovaca našeg komšije Radovana al to
nije tolko bitno. Neg je za spomen da su nestale
livade na kojim su te ovce pasle i nekoliko šuma
iz kojih su gladni vukovi vrebali na njih.
Isparilo je i par brda (navodno za dobru lovu).
Sravnil ih je neko sa zemljom, napravil neku
cestu, pokupil masu para i nestal, nekažnjeno u
vidu magle. Nema nam više ni plodnih oranica.
Dal su pobjegle ili se samo skrivaju, neznamo.
Samo više odjednom nisu tu. Nismo vidli ni one
kršne tipove koji su ih obrađivali, već jako
dugo. Navodno se skrivaju negdi u podrumima i
plaču. Samo povremeno izlaze van da ih nahrane
lažima, pa se opet vraćaju u očaj i tugu.
Nestala je i Čast. Bacila se u trezor HNB-a među
novčanice i gubi joj se svaki trag odonda. S
njom pod ruku, u istom smjeru, krenula je i
Sloga. Al navodno se na tom putu posvadila sa
časti i već cijelo desetljeće ju niko nije videl.
Pod neznam kojim uvjetima u buri vremena izgubil
se i Zdrav razum. Što se, nažalost, očituje
svugdje a naročito u novinarstvu.
Trpaju nas s člancima o nekakvim Modnim
mačcima koji izgledaju ko da su progutali sve
bakine koliće s vrta sa paradajzom ili o
nekakvim Guruima koji ni ne liče na ljude neg na
igračke napravljene od najlošije kineske
plastike (nije čudo kaj se niko neće igrati s
njima). Pišu nam cijele litanije o nekim
kretenima željnim pažnje i topline od ljudi koje
ni ne poznaju umjesto da se okrenu svojoj
obitelji i sami sebi. Štopaju nam medijski
prostor kojekakvim umjetnim Farmama i traženjima
zvijezda umjesto da pišu o pravim farmerima i
njihovoj istini. Otkrivaju tajne koje male ljude,
shrvane ovim načinom nazovi života, apsolutno ne
zanimaju jer svoje slobodno vrijeme ipak
poklanjaju svojoj obitelji i bližnjima. Makar i
pet minuta prije neg kaj padnu u krevet totalno
strgani od šljake za koju će bit na kraju
mjeseca mizerno plaćeni. Guraju nam u oči, odmah
na prvoj strani, ispale sise neke ofucane
starlete i njenu izjavu kak je do sad projahala
1000 tipova. Zamaraju nas tjedan dana o nekim
ekscentričnim, raspalim, prebogatim kraljevima
POP-a koji su cijeli život uporno odbijali pomoć
bilo koje vrste. Još su, navodno spašavajući
gladne u svijetu, gradili dvorce i slične
građevine za desetke milijuna dolara. Dok je
Krleža, nakon svoje smrti, dobil samo jednu
naslovnicu. Izgorjelo je i Obećanje. Zapalilo se
negdi tam poslije rata i izgorjelo skroz. Ako
neko ima neko novo da nam pokloni, bilo bi jako
lijepo.
U svezi stim čuli smo da netko traži i Nadu.
Navodno je izašla van na ulicu jednog dana, malo
zaviknula pred Markovim trgom i privela ju
Policija. Kaj su s njom napravili, vlasnik ne
zna. Samo je iz dana u dan sve očajniji. Žar je,
čuli smo, još negdi tu. Al navodno se samo po
gostionama kreće od kad ga je Borbenost ostavila.
Zagrizla je neku odvratno tvrdu kost na nekom
banketu, slomila zub i otišla na liječenje u
inozemstvo. Još se nije vratila. Saznali smo da
netko traži novac poreznih obveznika pa ga ovim
putem obavještavamo da nije izgubljen. Ivica i
njegovi dragi pomagači jako dobro znaju na kojem
je računu skriven. Usput smo čuli da bi za par
godina mogli izgubit i plavetnilo našeg mora. Pa
vas unaprijed obavještavamo da ga držite na oku
jer ne bi htjeli da se dogodi da i njega moramo
tražit. Čistu vodu iz rijeka svako malo tražimo
i oglašavamo za nju al, na svu sreću, još je ima
dovoljno pa se brzo pronađe. Ako netko slučajno
vidi Uživanje u mirovini, nek ga uhvati i hitno
dovede pravom vlasniku jer je jako tužan i
polako gubi razum bez njega. Ne bi htjeli
svjedočit nekom većem incidentu zbog toga…
I na kraju da ne bi ispalo da samo nešto
tražimo, imamo nešto i za ponudit. Ne prodajemo.
Dijelimo besplatno jer stvarno imamo viška.
Dakle, poklanjamo: lopovluk, laž, ovisnost,
preranu ejakulaciju, zbirku enciklopedija pod
nazivom „Ukradi i nekažnjeno bježi“, podvale,
tri stara bicikla (kupili smo novi na kredit),
četiri vreće lažnog novca, pokvarene podsmjehe,
dvije lijeve ruke za desni džep (vrlo traženo u
Saboru, čuli smo iz povjerljivih izvora),
parade, pet kompleta za mazanje očiju, šesnaest,
malo korištenih cipela, za nabit nekog u dupe (sa
željeznom kapicom), saro kljuse za utrku,
nekoliko krtica za potkapanje, lažne prijatelje,
dugova ko u priči, preko nekoliko praznih
blagajni, zgražanje nad dobrotom, loš ukus,
upute „Kako podmetnuti nogu“ i „Kako zabiti nož
u leđa“ (vrlo popularno među poslovnim
suradnicima) i 1500 krava koje ne daju mlijeko.
Za ostale artikle ćemo vas naknadno
obavijestiti jer moramo napravit inventuru. Ima
toga ko u priči.
