SLOBODNO
OSTAVITE KRITIKE NA TEXTOVE KOJI SE NALAZE ISPOD
JA BIRAM
HLADOVINU
25.08.2009.
Da!!!
Ljeto je, još malo, pa gotovo. Barem kalendarski
iliti po nazivima mjeseci. Isfurali smo se kroz
ove paklenske vrućine kak je ko znal. Neki su
drijemali u debeloj hladovini s dvije litre Pana
u naručju i sanjali more a drugi su digli kredit
da mogu djeci priuštit bar sedam dana
precjenjene slane vode. Bilo je i onih „radnih“
ljudi koji su mogli napustit svoja radna mjesta
na mjesec, dva i spiskat nekoliko desetaka
tisuća kuna da zadovolje potrebe svojeg dupeta.
Što na Jadranu što na Tenerifima. Jer kriza (zbog
koje inače nisam ni pisal. Jer, em sam ostal bez
tinte em sam ostal bez papira. Jebiga!!!
Recesija mi je pogodila i firmu pa nisam mogel,
kak bi neki sigurno predložili, maznut ni na
poslu) koja toliko žestoko hara po našim
džepovima ne utječe na one koji su pravovremeno
uspjeli maznut, pardon, zaradit silne milje na
koje nisu ni porez platili jer im država
kolko-tolko ide na ruku a i lovu im sigurno
čuvaju kravice u brdovitoj zemlji gdi već i
Heidi širi noge za siću. Tak da jadna ima za
čokoladu.
Đirali su svoja isklesana i
isušena tjelešca po plažama i s visoka, iz
podstavljenih ležaljki gledali radničku klasu
kak krepava bez suncobrana na vrelom pijesku i
čudi se zakaj u najobičnijoj rupčagi piva košta
25 jebenih kuna kad u Podravini u boljem lokalu
more koštat jedan i pol puta manje. Makar je i
to previše. A kad bi još kupovali sve te silne
preparate za svoja tjelesa da bi bili fensi,
fino mirišali i još bolje izgledali, ne bi nam
bila dosta godišnja plaća. S vremenom bi nas ta
navodna elita možda i prestala gledat sa
prijezirom zbog toga kaj volimo papat, popit
pivu ili jednostavno imamo hormonalne i slične
poremećaje. Curke bi u biti i bile kost i koža
kad ne bi imale kaj klopat. Morale bi štedjet za
sve te preparate. Dok bi se muški dio donekle
snašel pa bi i ulovil nekaj u divljini ak je još
gdi ima. Samo bi nam s vremenom od stimulansa za
povećanje mišićne mase ponestalo mišića u glavi
pa bi i to zaboravili. Razmnožavati se ne bi
mogli jer bi nam se genitalije uvukle u trbušnu
šupljinu i sa vremenom bi svi na kraju pocrkali
ili se razvili u neke odvratne mutante koji
oplođuju sami sebe i jedu kamenje i lavu. Al ko
ga jebe!!! Imali bi para i prekrasna tijela
kojima bi se svi divili. Mozga manje neg piceki
i mogli bi kokodakat svoje životne mudrosti
svaki usrani dan po tabloidima koji se usuđuju
nazivat novinama. Doduše, neki bi ostavili svoje
reprodukcijske organe da mogu njima zavodit
osušene i izhabane primjerke naše vrste koji
imaju para ko blata i da se mogu s njima
naslikavat i uživat lažna prijateljstva u
izobilju. Vodu ne bi pili neg bi gutali naftu
kak god da je skupa jer bi si ju konačno mogli
priuštit. Iz cijele zemlje napravili bi samo
turističke rajeve i golf terene. Za ozon se više
ne bi bojali jer bi zemlju NASA zaštitila
plastičnim vrećicama (iz koje li je to pjesme
J).
Jedino bi propali modni dizajneri kad nam više
ne bi trebala ta navodna odjeća. Hodali bi goli
da nas svi mogu vidjet kak smo divni. Škole ne
bi postojale jer bi bile gubljenje vremena.
Imali bi samo tečajeve kak namazat kremu za
sunčanje na sebe i kak hodat a da s nosom ne
zakačiš žice od struje.
Sve, koji bi
odbili živjeti ovim načinom života, zatvorili bi
u najudaljenije dijelove zemljine kugle da ih ne
moraju gledat jer bi onda potrošili prijezirne
poglede na običnu raju. Okružili bi ih
električnom ogradom da ne mogu izaći i uvjerili
sebe da više ne postoje ljudi koji normalno jedu,
spavaju, piju i žive od svog rada. Brinu se za
svoje obitelji i imaju kredite da bi preživjeli.
Privređuju i daju najbolje godine svojih života
da bi banda mogla lagodno živjet. Osjećaju se
dobro u svojoj koži i s kojom kilicom viška i
boluju od sasvim normalnih bolesti. Ne trebaju
tjelohranitelje da bi se osjećali sigurno i ne
treba im pažnja medija da se osjećaju lijepo.
Vole da bi bili voljeni a ne da bi dobili
karticu bez limita. Imaju mobitel samo za hitne
slučajeve a ne da bi visili na njemu non-stop
samo da ga drugi vide. Ne kupuju smiješne cipele
za devet tisuća kuna (jer tolko koštaju knjige
djeci za školu) i ne žderu gluposti u šatro
luksuznim restoranima samo da ih neko vidi. Ne
voze tenkove po cesti koje naposljetku ne mogu
kontrolirat i zgaze nekog ko je prisiljen ić
pješke. Ne troše tuđe novce da bi mogli srat
gluposti na jahti i zarađivat egzotične bolesti.
Itd…. itd….itd…. (za glupane: i tako dalje)…..
Moglo bi se sad
toga nabrajat do sutra. Al u tome svemu ostaje
nam jedna gorka istina. Dopuštamo sami sebi da
nas truju i uvjeravaju da je izgladnjivanje
zdravo. Da je gutanje steroida i pumpanje sa
hormonima rasta dobro i poželjno i da je bahato
i bezobrazno ponašanje u redu. Kak znam?!!?? Pa
kad pokorno šutimo i gutamo sva ta sranja.
Kupujemo sve kaj nam serviraju i još tražimo
repete. Neki to rade poskrivečki jer znaju da to
nije u redu. Al ipak ne mogu odoljeti. I padaju
sve dublje u bezdan zvan taština.
A oni koji se
još i hvale s tim i uzdižu se sami u nebesa zbog
svojih takozvanih ideala i djela koja čine u ime
njih…..
